OPSTANAK ZAŠTIĆENIH VRSTA

Ovaj blog je nastao kao potreba da se na jednom mestu opišu više tema,a akcenat se stavlja na zaštitu prirode,životinja i ljudi.

Pokušaćemo u mesecima koji predstoje da vam iz naše obimne arhive prikažemo što više članaka iz širokog spektra tema koje će obrađivati:

Važnost očuvanja jedinstvenih ekosistema,životinjskih i biljnih vrsta koje izumiru ili su ugrožene na neki drugi način,lepote nesvakidašnjih prirodnih mesta,opisati neke interesantne vste koje nisu ugrožene kao i druge životinje koje se u Srbiji nepravdeno istrebljuju na svakom koraku(a neverovatno važne za ravnotežu u prirodi) kao što su zmije i vukovi.

I na kraju teme koje se tiču nas ljudi: kako da promenimo svoje ponašanje prema prirodi,drugim živim bićima u flori i fauni ali i prema nama samima.

Važnost borbe protiv rasizma,nacionalizma,verske netrpeljivosti,psiho-fizičkog nasilja u porodici i drugih vidova zlostavljanja,mržnje,ratnih sukoba,omalovažavanja žena,osoba ometenih u razvoju i dr.

Potrebna nam je mudrost,požrtvovanost i zelja za učenjem,zato su inspiracija za buduće tekstove upravo ljudi koji su to imali:Mahatma Gandi,Stiv Irvin i Čarls Darvin ali i naš Jovan-Joca Memedović.

Vreme je da shvatimo da smo deo prirode,da od nje zavisimo i od suživota sa svim njenim stanovnicima koji imaju jednaka prava na život,koji osećaju bol,patnju,ljubav,radost...baš kao i ljudi.

od autora bloga:Aleksandar Šaca Latovljević

Pratite nas i na našoj FB stranici:
https://www.facebook.com/Opstanak-zaštićenih-vrsta-220224764820117/

LOV JE MASAKR,A NE SPORT

amlramzes | 11 Novembar, 2011 12:17

 Lov je masakr, a ne sport!

petak, 03 mart 2006 00:01

Reč sport sinonim je za takmičenje i nadmetanje, a ne za ubijanje iz zasede ili proganjanje nevinih životinja. U ovom kontekstu, reč lov pre se može poistovetiti s masakrom a sam čin lova varvarskim i okrutnim načinom 'zabave'.



Samo na Balkanu nekoliko vrsta poput medveda, vuka i beloglavog supa, dovedeno je na sam rub istrebljenja isključivo 'zaslugom' lovaca. Preteranim lovom životinje se istrebljuju umesto da ih se štiti, a mnoga uzgajališta životinja lovcima služe samo kao priprema za ubijanje. Drugim rečima, životinje se uzgajaju u uzgajalištima da bi kasnije bile puštene u prirodu i pobijene.

Na Zapadu je sve raširenija pojava eko-turizma, odnosno 'lova' na životinje fotoaparatima, a ne puškama. U eko-turizmu nalaze se veliki potencijali - nova radna mjesta, velik priliv novca od stranih i domaćih turista, ali i upoznavanje s prirodom. Zaštita okoline i približavanje životinjama koje više neće visiti sa zidova kao trofeji nego živeti svoje živote, istinski su a ne lažni ciljevi. Iz tog razloga Udruženje "Sloboda za životinje" pozdravlja i zalaže se za promovisanje eko-turizma umesto varvarskog i nehumanog lova na nedužne životinje.

...Okrutnost, bezosećajnost, pohlepa i drskost sve više razotkrivaju svoje pravo lice do sada skrivano iza maski očuvanja prirodne ravnoteže i spašavanja ugroženosti životinjskih vrsta, izazivajući gađenje i prezir istinskih ljubitelja prirode i životinja.

LOVCI  LJUBITELJI  PRIRODE?

četvrtak, 02 mart 2006 22:52

 

Gledajući emisije o prirodi i lovcima kojih na našim televizijama ima sve više, neobavešteni gledalac bi mogao pasti u zamku koju mu postavljaju lovci. U svim emisijama se glorifikuje lov i ubijanje životinja kao nešto divno, kao nešto iskonsko i prirodno.
U emisiji “Naša lovišta” produkcijske kuće BMC, koja je emitovana na Televiziji Jesenjin iz Novog Sada 25. jula 2004. godine, prikazuje se kao velika avantura sačekivanje životinja u zasedi. Hrabri lovci naoružani najmodernijim snajperskim puškama, popnu se na objekat svima poznat kao čeka i tamo čekaju da padne noć. Kako tama pokrije tihi proplanak, iz šume se oprezno pojavljuju zečevi, ali i po koja divlja svinja. Pri mesečini je daleko lakše nanišaniti i pogoditi životinju koja je tu došla da nađe hranu za sebe, a možda i za svoje mladunce.

Komentar koji je pratio ovaj deo reportaže je glasio otprilike ovako: “ Ko će bolje znati gde će se pojaviti životinje od pravih ljubitelja prirode, a nema većih ljubitelja od lovaca itd itd”. Već sledeći kadrovi raskrinkavaju ovu “mudrost” lovaca, jer se blizu ivice šume nalazi mesto gde lovci prehranjuju životinje preko zime, tj. hrane ih na određenim mestima tako da znaju da će životinje kasnije rado obilaziti ta mestra očekujući da će tu naći hranu od velikodušnog davaoca. Ali, avaj, davaoc je došao da naplati poklon oduzimajući život. Pogođenu svinju prate svi lovci sa televizijskom kamerom zajedno. Komentar koji sledi je bio veoma zanimljiv. On glasi otprilike ovako: “Kako smo se približavail mestu gde je pala pogođena životinja, počeo je da nam se ubrzava puls!”. Malo dalje su, prateći krvavi trag, našli ubijenu divlju svinju, povezali joj noge i odvukli u lovački kamp, gde su se svi zajedno veselo fotografisali pored trofeja.

Jedna druga emisija nam je još bliže prikazala strast lova u našim krajevima. Ovoga puta radi se o emisiji “Lov i ribolov” koja se prikazuje svake nedelje na RTS-u, a koja je bila emitovana otprilike mesec dana ranije. Kamera u ovome prilogu prati veliki broj lovaca pod punom lovačkom opremom kako se u nekom banatskom selu sprema u zimsku hajku na lisice. Lovaca ima toliko da popune stojeći čak dve traktorske prikolice. Zatim se vide kako na nekoj njivi pokrivenoj snegom u zasedi čekaju lisice. Na njihovu radost, pojavljuju se dve mlade lisice, ali kamera jasno beleži da je u pitanju ljubavni par koji igra svoju igru pred parenje. Jedna zaista lepa scena, koju čak i glas spikera komentariše, dok mladi lisac pokušava da skoči na svoju devojku. Ali, sledeći kadar je dizanje pušaka, nišanjenje i paljenje. Dve mrtve lisice na snegu i tu je, mislite, kraj ovoga priloga. Ali, ne, to nije bilo dovoljno, već sledi hvalospev prirodi i lovcima koji je vole i štite. Prosto da vam se prevrne stomak.
Ne verujem da je ovakav prilog mogao biti emitovan na bilo kojoj televiziji u nekoj zemlji gde postoji bar minimum zakona o zaštiti životinja. Ubijati životinje pri parenju i to posle puštati na televiziji? Da li je to ono što smo gledali u seriji “Opstanak” ili će naša deca zaključiti da je kod nas nešto drugo moderno?

Kao još jedan primer uobičajene lovačke propagande bih naveo jedan članak iz novosadskog Građanskog lista koji je objavljen u stalnoj subotnjoj rubrici “Lov i ribolov” 24. jula 2004. godine. Naslov članka glasi “Zov vabilice prevari i iskusnog mužjaka” gde se citiraju reči iskusnog lovca koji duvanjem u vabilicu od drveta imitira zov ženke i tako prevarom doziva mužjake srndaće. Jedan prilično jeftin trik, rekli bismo, ali nimalo naivnih posledica po mlade jelenove. Ipak, lovac ima milosti prema neiskusnim i premladim primercima, jer: “Kada se dovabi srndać, tada dvogledom treba osmotriti njegovu trofejnuvrednost, jer se ne puca na sve što se pojavi.

Treba znati da ima više razloga za odstrel. Prvi je sanitarni, drugi selektivni, treći uzgojni i tek četvrti trofejni. Ali, ako je grlo mlado i perspektivno, što bi se reklo “lepo ko gora”, da je u četvrtoj, petoj godini života i daje nadu da će naredne godine biti još bolje, ne treba uvek trčati za parama i ponuditi ga za odstrel. Greške u proceni vrednosti trofeja mogu se tolerisati za dva do četiri poena, gore ili dole. Sva veća odstupanja platiće onaj koji je pogrešio, a ne lovac turista. Imao sam prilike da vidim kako strani lovac neće da gađa, koji je nama domaćinima dao do znanja da će taj srndać tek dogodine biti u gazdinskoj zrelosti I da ga tek tada treba vaditi iz lovišta. ZnačI da se samo dobrom selekcijom dolazi do jakih trofeja”.

Eto čemu služe životinje u šumi, rečeno je bez ikakvog ustezanja.
Ali, da tu ima još nešto, videli smo u opisu pulsa koji raste li raste. O ovom dubokom doživljaju, neshvatljivom za ostale koji nisu nikada lovili, govori i lovac koji vabi srndaće. On ovaj osećaj opisuje doslovce ovako: “Već sutradan pokušao sam da ga imitiram i srndać je bukvalno dotrčao na petnaestak metara pred mene tražeći sagnute glave po zemlji karakterističan miris koje ženke luče iz žlezda na zadnjim nogama u vreme parenja.
To je uvek neverovatan osećaj. Raspali te tada lovačka groznica, pa ne znaš gde si. Sve ti se okrene…”
Da li se tu radi o ljubavi prema prirodi I životinjama koja je tako velika da se sva čula uzbude?
Stevan Živkov Andričin

http://www.sloboda-za-zivotinje.org


2011-11-11

 

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb