OPSTANAK ZAŠTIĆENIH VRSTA

Ovaj blog je nastao kao potreba da se na jednom mestu opišu više tema,a akcenat se stavlja na zaštitu prirode,životinja i ljudi.

Pokušaćemo u mesecima koji predstoje da vam iz naše obimne arhive prikažemo što više članaka iz širokog spektra tema koje će obrađivati:

Važnost očuvanja jedinstvenih ekosistema,životinjskih i biljnih vrsta koje izumiru ili su ugrožene na neki drugi način,lepote nesvakidašnjih prirodnih mesta,opisati neke interesantne vste koje nisu ugrožene kao i druge životinje koje se u Srbiji nepravdeno istrebljuju na svakom koraku(a neverovatno važne za ravnotežu u prirodi) kao što su zmije i vukovi.

I na kraju teme koje se tiču nas ljudi: kako da promenimo svoje ponašanje prema prirodi,drugim živim bićima u flori i fauni ali i prema nama samima.

Važnost borbe protiv rasizma,nacionalizma,verske netrpeljivosti,psiho-fizičkog nasilja u porodici i drugih vidova zlostavljanja,mržnje,ratnih sukoba,omalovažavanja žena,osoba ometenih u razvoju i dr.

Potrebna nam je mudrost,požrtvovanost i zelja za učenjem,zato su inspiracija za buduće tekstove upravo ljudi koji su to imali:Mahatma Gandi,Stiv Irvin i Čarls Darvin ali i naš Jovan-Joca Memedović.

Vreme je da shvatimo da smo deo prirode,da od nje zavisimo i od suživota sa svim njenim stanovnicima koji imaju jednaka prava na život,koji osećaju bol,patnju,ljubav,radost...baš kao i ljudi.

od autora bloga:Aleksandar Šaca Latovljević

Pratite nas i na našoj FB stranici:
https://www.facebook.com/Opstanak-zaštićenih-vrsta-220224764820117/

Kalifornijski kondor (Gymnogyps californianus)

amlramzes | 04 Decembar, 2011 18:33

 

 

Ova izuzetno retka ptica spasena je od izumiranja samo zahvaljujući programu razmnožavanja u zarobljeništvu. Danas se kondori uspešno puštaju u divljinu. Situacija je i dalje vrlo neizvesna, pošto se kondori ne razmnožavaju slobodno u prirodi.

 http://www.blic.rs

Zabavnik: Čelista i kondor

15. jun 2007.

Pre više od 12.000 godina kalifornijski kondor, Gymnogyps californianus, odabrao je planinske visove duž zapadne obale Severne Amerike za svoj dom i svoje carstvo, piše "Politikin Zabavnik".

Veličanstvena crna ptica zagospodarila je nebom i čestarima od Kanade do Kalifornije. Nej bešumni let moćnim krilima izazivao je divljenje i zaustavljao dah. Pa ipak, kao da niko nije primetio da taj čudesni letač Novog sveta nestaje. Kao da je bilo potrebno da se od nebrojenih jata kondori svedu na tek tridesetak, koliko ih je izbrojano '70. godina prošlog veka, pa da se preduzmu mere njihove zaštite. Na mrtva tela na zemlji sve do tada niko nije obraćao pažnju.

U traženju načina da se pticama pomogne, izgubilo se mnogo vremena. Ne samo da je uzrok smrtnosti bio nepoznat, već i naučnici nisu znali mnogo o ovoj ptici.

Kalifornijski kondor svrstan je medju grabljivice lešinare iz porodice Cathartidae, najveće ptice letačice, s rasponom krila od 2,7 do 3,5 metara, dužine do 1,3 metra, težine od 7 do 14 kilograma. Izdržljiv i snažan, dnevno preleti i do 250 kilometara u potrazi za hranom, isključivo lešinama životinja, i može da živi oko 50 godina. Polnu zrelost stiče izmedju pete i šeste godine, a svake druge godine leže po jedno jaje.

U koštac sa zagonetkom kondorove sudbine uhvatio se bivši profesionalni čelista i diplomirani biolog Noel Snajder. Samo je želja da pomogne očuvanju vrste naterala ovog zaljubljenika u muziku i prirodu da napusti posao i krene u neizvesnu pustolovinu spasavanja kondora.

Snajder je okupio ekipu i napravio plan. Zamisao mu je bila njegov tim uhvati što više kondora i postavi im odašiljače koji će tačno pokazivati kretanje ptica, a biolozima omogućiti da ih prate i saznaju više o njihovoj ishrani, životnim navikama i mestima na kojima se gnezde. Trebalo je da sakupljaju i jaja iz kojih bi se u inkubatoru izlegali mladunci. Snajder je tražio da mu se na uvid daju i zapisi o područjima na kojima su nalažene mrtve ptice.

I, istraživanje je počelo. Radio-odašiljači upućivali su naučnike gde da postavljaju durbine kojima bi mogli da posmatraju kondore, koji su se u nebo otiskivali s visokih stena i, šireći krila, prepuštali se vazdušnim strujama. Činilo im se da nisu videli nijedan zamah ptice koja je s visine osmatrala zemlju i let drugih lešinara, izuzev kad bi se ustremila ka hrani na tlu. Često su danima gladovali, ali bili su u stanju da za jedan obrok pojedu i nekoliko kilograma mesa.

Kada je Snajder u pećinama otkrio gnezdilišta, saznao je mnogo o čudesnom radjanju kondora. Iz jaja jarkoplave boje posle 56 dana izleže se nejako i osetljivo mladunče koje nauči da leti tek sa šest meseci i uz roditelje ostaje dve godine.

Članovi raznih udruženja za zaštitu životinja protivili su se Snajderovoj zamisli da se u inkubatoru izlegu mladunci koje će on posle vratiti u prirodu, jer su smatrali da se takvi kondori neće navići na život u divljini.

Kad su nalazi uginulih kondora pokazali da je uzrok smrti trovanje olovom i pesticidima iz zagadjenog vazduha, kao i udari električnih vodova, u istraživački rad Snajderovog tima umešale su se i industrijske sile.

Ipak, čelista nije poklekao. Uz podršku prirodnjaka, ali i gradjana Kalifornije, ostao je uz kondore. Uspeo je da za veliku pticu nadje sklonište, nacionalni park Los Padres, zapadno od Los Andjelesa., u koji je ubrzo prebačeno nekoliko odraslih ptica. U januaru 1992. godine u Los Padres su avionom dopremljeni i prvi mladunci kondora koji su se izlegli u inkubatoru. Od 13 ptića, samo osam je preživelo let i poletelo iz Snajderovih ruku na visini od 60 metara iznad rezervata u život, ali on ne odustaje.

"Naučiće oni da budu kondori. Opstaće", kaže Snajder sigurnim glasom.

(MONDO)

www.naslovi.net

 http://amlramzes.blog.rs/blog/amlramzes/generalna

2011-12-04 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb