Ovaj blog je nastao kao potreba da se na jednom mestu opišu više tema,a akcenat se stavlja na zaštitu prirode,životinja i ljudi.
Pokušaćemo u mesecima koji predstoje da vam iz naše obimne arhive prikažemo što više članaka iz širokog spektra tema koje će obrađivati:
Važnost očuvanja jedinstvenih ekosistema,životinjskih i biljnih vrsta koje izumiru ili su ugrožene na neki drugi način,lepote nesvakidašnjih prirodnih mesta,opisati neke interesantne vste koje nisu ugrožene kao i druge životinje koje se u Srbiji nepravdeno istrebljuju na svakom koraku(a neverovatno važne za ravnotežu u prirodi) kao što su zmije i vukovi.
I na kraju teme koje se tiču nas ljudi: kako da promenimo svoje ponašanje prema prirodi,drugim živim bićima u flori i fauni ali i prema nama samima.
Važnost borbe protiv rasizma,nacionalizma,verske netrpeljivosti,psiho-fizičkog nasilja u porodici i drugih vidova zlostavljanja,mržnje,ratnih sukoba,omalovažavanja žena,osoba ometenih u razvoju i dr.
Potrebna nam je mudrost,požrtvovanost i zelja za učenjem,zato su inspiracija za buduće tekstove upravo ljudi koji su to imali:Mahatma Gandi,Stiv Irvin i Čarls Darvin ali i naš Jovan-Joca Memedović.
Vreme je da shvatimo da smo deo prirode,da od nje zavisimo i od suživota sa svim njenim stanovnicima koji imaju jednaka prava na život,koji osećaju bol,patnju,ljubav,radost...baš kao i ljudi.
od autora bloga:Aleksandar Šaca Latovljević
Pratite nas i na našoj FB stranici:
https://www.facebook.com/Opstanak-zaštićenih-vrsta-220224764820117/
amlramzes | 01 Decembar, 2011 13:56
Predrasuda, kojih u našoj zemlji ima napretek, najviše se i nepravedno odnose na zmije i vukove. Može li tom praznoverju jednom doci kraj? I zar biste ubili nekoga jer je druge vere ili boje kože? Ne, naravno! Pa, nemojte ubijati ni zmije ako ništa ne znate o njima... Bolje naucite ko su i šta su ove preddinosauruske životinje.
Autor bloga premešta Smuka dugog 1.60m sa glavnog puta nazad u prirodu u jednom Mladenovačkom naselju !
Prema raspoloživim statistikama od ujeda zmija bilo je samo devet smrtnih slucajeva na teritoriji cele Jugoslavije i to - u periodu od 1945. godine do raspada SFRJ, devedesetih godina prošlog veka! Bile su to, kaže ova statistika, uglavnom starije i iznemogle osobe koje nisu mogle da dodu do lekara ili koje nisu znale osnovne principe samopomoci.
Istovremeno, a što je takode manje poznato, mnogo više ljudi umre od ujeda pcela! Na primer, samo u Sjedinjenim Americkim Državama, svake godine, od ujeda pcela, nastrada fatalno više stotina ljudi. O saobracaju da i ne govorimo… A kod nas i dalje su zmije krive "za sve" i to samo zato što su naši mladi od "babskih prica“ unapred nauceni da sve zmije treba - potamaniti.
Da li treba?
Naravno da ne treba! Zapravo, pojedine neotrovnice su u srpskom narodu nekada bile poznate i kao cuvari doma jer nisu dozvoljavale otrovnicama da pridu kuci.
Poznat je slucaj iz južne Srbje gde su meštani uništili citava legla zmijskih jaja koja su slucajno pronašli. Posledica tog neshvatljivog ljudskog besa (i neznanja!) prema ovim veoma korisnim bicima za eko-sistem bila je - smrt cetvoro dece tog kraja od mišije kuge. Jer, pošto nije bilo više zmija došlo je do naglog povecanja broja glodara u tim selima. Kao prenosioci ove bolesti glodari su se veoma namnožili imajuci dosta hrane na raspolaganju i tako su stradala nevina deca.
Naravno, ovome je doprinelo i sistematsko uništavanje tamošnjih sova, a opet zbog narodnog praznoverja da one predskazuju smrt… Podsetimo, i sove se takode hrane glodarima ali o tome cu nekom drugom prilikom.
Dakle, zašto se plašimo zmija?
Zmija nije nasilna životinja i napašce vas samo ako je krajnje ugrožena, odnosno ako nema gde da pobegne.
Morate se rukovoditi zdravom logikom. Otrovnicama ljudi nisu prirodan plen zbog svoje velicine i zmija zna da ce, ako bude morala da ujede nekoga ko nije njen plen, a pritom je i veoma veliki, morati da potroši sav svoj otrov koji, uzgred receno, i nema uvek! A tada i sama može biti ugrožena od drugih grabljivica. Zato ce zmija UVEK radije pobeci nego se suprostaviti coveku ili nekom drugom stvorenju koje nije njen plen.
Ali neznanje nagoni naše ljude da ubijaju sve zmije, bile one otrovnice ili ne.
Ove životinje nemaju odlican vid i sluh. Najbolji nacin da se zaštitite od zmija, ako ste u priorodi, jeste da pravite buku, lupajuci nekim štapom ispred sebe, o zemlju… Zmija ce osetiti te virbracije i instinktivno pobeci. Takode se ne sme ostavljati kraj sebe hrana koja privlaci glodare a koji samim tim privlace i zmije. Nagli pokreti ih plaše i pri susretu sa njom ne treba skakati u vis i mlatarati rukama.
Ovo govorim iz licnog iskustva jer sam do sada spasao život desetinama zmija a tako što sam ih preneo sa prometnih puteva, staza, naselja ili vikendica - nazad u prirodu i daleko od ljudi.
Zato apelujem i na vas da ne ubijate zmije zato što ih se plašite (više nego što bi trebalo). Jer, nemožete ni da zamislite kakve bi katastrofalne posledice nastale po prirodu i ljude kada zmija - koje su u Srbiji zašticene sve do jedne ali izgleda bez velikog efekta - više ne bi bilo.
Moram ovde da napomenem da su se mnogi moji prijatelji plašili zmija dok im nisam pokazao da one nisu ni ljigave, ni neprijatnog mirisa, ni nasilne. Neki od njih su bili zakleti plašljivci ali kada sam im na kratko (da ne bi doživeli preveliki stres) stavio neotrovnice u ruke - nacisto su promenili mišljenje o zmijama.
Na svom blogu cu, u ovoj kategoriji, prikazati citav serijal o zmijama nadajuci se iskreno da cemo tako, zajedno, uspeti da raspršimo naše narodne zablude i stereotipe zbog kojih bismo mogli i da se stidimo. Ocekujem da i vi pomognete u tome…
Izvinjavam se unapred ako se bude našao neki članak bez izvora autora, jer sam pojedine tekstove preuzeo s inetreneta pre mnogo godina, pri čemu nisam zapisao izvor, neznajući da ću jednog dana to objavljivati.
Stoga ako se neki autor prepozna neka mi pošalje link mesta gde je dotični članak postavljen i ja ću ga rado navesti u članku kao autora.
Autor članka:
Aleksandar Latovljević-vlasnik bloga i glavni urednik
2011-12-01
Dobro došli na moj blog. Ovo je mesto gde vladaju principi, gde moral, poštovanje i ljubav prema drugim ljudima, bićima i prirodi nije samo prazna fraza. Ovo je “lična karta” onoga što ljudi čine jedni drugima i svetu oko sebe.
Ovaj blog je nastao kao skroman pokušaj, potrebe da se promeni svest ljudi o našem odavno ugroženom okruženju i da se na jednom mestu opiše više tema, a akcenat se stavlja na zaštitu prirode, životinja i ljudi.
Potrebna nam je mudrost, požrtvovanost i zelja za učenjem, zato su inspiracija za buduće tekstove upravo ljudi koji su to imali: Mahatma Gandi, Stiv Irvin i Čarls Darvin. Vreme je da shvatimo da smo deo prirode, da zavisimo od nje i od suživota sa svim njenim stanovnicima koji imaju jednaka prava na život -koji osećaju bol, patnju, ljubav, radost...baš kao i ljudi.
od autora:Aleksandar Saša Latovljević
kontakt:
amlramzes@gmail.com
opstanak.zasticenih.vrsta@gmail.com
https://www.facebook.com/pages/Opstanak-zaštićenih-vrsta/220224764820117?fref=ts
« | Decembar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Pozdrav Saletu od Dušana iz Nature
Dušan Marinović | 31/01/2017, 20:26
Dragi Saša,
Sređujući svoj sajt Naturu Online pročitah, posle nekoliko godina, ponovo tvoj tekst o zmijama. Vidim da si i ti, u međuvremenu, lepo napunio svoj blog. Cestitam! Hajde, pogledaj i ti pa da opet kačimo neke tvojedobre tekstove na Naturu, po tvom nahođenju.
Srdačan pozdrav,
Dušan