OPSTANAK ZAŠTIĆENIH VRSTA

Ovaj blog je nastao kao potreba da se na jednom mestu opišu više tema,a akcenat se stavlja na zaštitu prirode,životinja i ljudi.

Pokušaćemo u mesecima koji predstoje da vam iz naše obimne arhive prikažemo što više članaka iz širokog spektra tema koje će obrađivati:

Važnost očuvanja jedinstvenih ekosistema,životinjskih i biljnih vrsta koje izumiru ili su ugrožene na neki drugi način,lepote nesvakidašnjih prirodnih mesta,opisati neke interesantne vste koje nisu ugrožene kao i druge životinje koje se u Srbiji nepravdeno istrebljuju na svakom koraku(a neverovatno važne za ravnotežu u prirodi) kao što su zmije i vukovi.

I na kraju teme koje se tiču nas ljudi: kako da promenimo svoje ponašanje prema prirodi,drugim živim bićima u flori i fauni ali i prema nama samima.

Važnost borbe protiv rasizma,nacionalizma,verske netrpeljivosti,psiho-fizičkog nasilja u porodici i drugih vidova zlostavljanja,mržnje,ratnih sukoba,omalovažavanja žena,osoba ometenih u razvoju i dr.

Potrebna nam je mudrost,požrtvovanost i zelja za učenjem,zato su inspiracija za buduće tekstove upravo ljudi koji su to imali:Mahatma Gandi,Stiv Irvin i Čarls Darvin ali i naš Jovan-Joca Memedović.

Vreme je da shvatimo da smo deo prirode,da od nje zavisimo i od suživota sa svim njenim stanovnicima koji imaju jednaka prava na život,koji osećaju bol,patnju,ljubav,radost...baš kao i ljudi.

od autora bloga:Aleksandar Šaca Latovljević

Pratite nas i na našoj FB stranici:
https://www.facebook.com/Opstanak-zaštićenih-vrsta-220224764820117/

Lajka I deo

amlramzes | 15 Januar, 2012 17:17

U ovom i sledećem članaku ispričaću vam sagu o svemirskom' psu Lajki,prvom živom biću u kosmosu i prvoj totalno bespotrebnoj žrtvi kosmičkih istraživanja.


Ona je najpoznatiji pas na svetu i zato zaslužuje jedno opširno opisivanje.

U vreme kada je Lajkina misija pokrenuta, malo je toga bilo poznato o uticaju svemirskih letova na živa bića. Neki naučnici verovali su da ljudi ne bi mogli da prežive lansiranje ili uticaj kosmičkog prostora.

Lajka je bila lutalica, prvobitno nazvana Kudrijavka (rus. кудрявка, doslovno, kudrava), trenirana je sa još dva psa, i na posletku izabrana za putnika sovjetske svemirske letelice Sputnjik 2 (Спутник-2) lansirane u svemir 3. novembra 1957. godine. Sputnjik 2 nije bio napravljen tako da može da se vrati, i od početka se znalo da će Lajka umreti.



Letelica je bila opremljena sistemom za održavanje života koji se sastojao od generatora kiseonika i naprava za izbegavanje trovanja kiseonikom i apsorpciju ugljen dioksida. Ventilator, napravljen tako da se uključuje svaki put kada temperatura u kabini premaši 15 °C, postavljen je da rashlađuje psa. Lajki je obezbeđeno dovoljno hrane (u obliku želea) za sedmodnevni let, i opremljena je vrećom za sakupljanje otpada. Pojasevi su bili napravljeni tako da odgovaraju psu, uz lance koji su ograničavali njene pokrete na stajanje, sedenje i ležanje; u kabini nije bilo prostora za okretanje. Elektrokardiogram je pratio otkucaje srca a ostali instrumenti beležili su brzinu disanja, maksimalni krvni pritisak i pokrete psa.



Keruša koja će kasnije biti nazvana Lajka bila je lutalica pronađena na nekoj od moskovskih ulica. Sovjetski naučnici odlučili su da koriste moskovske pse lutalice zbog pretpostavke da su takve životinje već naučile da izdrže u uslovima ekstremne hladnoće i izgladnelosti. Lajka je bila mešanac, težak oko šest kilograma i otprilike tri godine starosti.

Kako bi pse navikli na uski prostor sićušne kabine Sputnjika 2, držali su ih u sve manjim kavezima u periodu od 20 dana. Izuzetno sužen prostor uticao je na to da psi prestanu da uriniraju i defekališu, bili su uznemireni, i uopšte celo zdravstveno stanje im se pogoršavalo. Laksativi nisu pomagali, pa su istraživači zaključili da su samo dugi periodi treninga efikasni. Psi su stavljani u centrifugu koja je simulirala ubrzanje tokom lansiranja rakete, kao i u mašine koje su simulirale buku u svemirskoj letelici. Ovo je uticalo da se njihov puls udvostruči, a krvni pritisak poraste na 30–65 MmHg. Psi su trenirani da jedu specijalni žele visoke nutritivne vrednosti koji je trebalo da bude njihova hrana u svemiru

Pre lansiranja, jedan od naučnika odveo je Lajku kući da se igra s njegovom decom. U knjizi koja hronološki prikazuje priču o sovjetskoj medicini u svemiru, Dr Vladimir Jazdovski (Владимир Иванович Яздовский) je napisao: „Želeo sam da uradim nešto lepo za nju: Ostalo joj je još tako malo vremena da živi“



Kada je ubrzanje dostiglo vrhunac Lajkina brzina disanja se povećala tri do četiri puta u odnosu na brzinu pre poletanja.Senzori su pokazali da joj je brzina otkucaja srca bila 103 otkucaja u minutu pre poletanja, a da se popela na 240 tokom početka ubrzanja. Nakon što je dostigao orbitu, vrh Sputnjika 2 je uspešno odbačen. Međutim, središnji Blok A nije se odvojio kako je bilo planirano, što je onemogućilo pravilan rad sistema za regulisanje toplote. Neki od termoizolatora su se oštetili, usled čega je temperatura u kabini porasla na 40 °C.Nakon tri sata provedenih u bestežinskom stanju, Lajkin puls se spustio na 102 otkucaja u minutu, tri puta više vremena u odnosu na testove vršene na Zemlji, što je ukazivalo na to da je bila pod velikim stresom. Rana telemetrija ukazivala je na to da je Lajka, iako potrešena, ipak jela hranu. Nakon približno pet do sedam sati leta, iz letelice se više nisu dobijali nikakvi znaci života.

Ruski naučnici planirali su da nad Lajkom izvrše eutanaziju hranom koja je bila otrovna. Sovjetski Savez je godinama davao protivrečne izjave kako je umrla usled nedostatka kiseonika kada su se baterije pokvarile, ili da je eutanazija izvršena. Postojalo je više glasina o tome kako je zapravo umrla. Godine 1999. nekoliko ruskih izvora reklo je da je umrla nakon četiri dana usled pregrevanja kabine. U oktobru 2002. Dr Dimitri Malašenkov (Дмитрий Малашенков), jedan od naučnika iz misije Sputnjik 2, otkrio je kako je Lajka umrla pet do sedam sati nakon lansiranja usled prevelike temperature i stresa. Prema njegovim rečima „ispostavilo se da je bilo praktično nemoguće napraviti pouzdani sistem za kontrolu temperature u tako ograničenom vremenskom periodu.“

Sputnjik 2, s telom Lajke, sagoreo je pet meseci kasnije, nakon što je 2.570 puta obišao oko Zemlje, tokom ponovnog ulaska u atmosferu 14. aprila 1958.

 http://amlramzes.blog.rs

http://sr.wikipedia.org

http://www.astronomija.co.rs/

2012-01-17 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb