Ovaj blog je nastao kao potreba da se na jednom mestu opišu više tema,a akcenat se stavlja na zaštitu prirode,životinja i ljudi.
Pokušaćemo u mesecima koji predstoje da vam iz naše obimne arhive prikažemo što više članaka iz širokog spektra tema koje će obrađivati:
Važnost očuvanja jedinstvenih ekosistema,životinjskih i biljnih vrsta koje izumiru ili su ugrožene na neki drugi način,lepote nesvakidašnjih prirodnih mesta,opisati neke interesantne vste koje nisu ugrožene kao i druge životinje koje se u Srbiji nepravdeno istrebljuju na svakom koraku(a neverovatno važne za ravnotežu u prirodi) kao što su zmije i vukovi.
I na kraju teme koje se tiču nas ljudi: kako da promenimo svoje ponašanje prema prirodi,drugim živim bićima u flori i fauni ali i prema nama samima.
Važnost borbe protiv rasizma,nacionalizma,verske netrpeljivosti,psiho-fizičkog nasilja u porodici i drugih vidova zlostavljanja,mržnje,ratnih sukoba,omalovažavanja žena,osoba ometenih u razvoju i dr.
Potrebna nam je mudrost,požrtvovanost i zelja za učenjem,zato su inspiracija za buduće tekstove upravo ljudi koji su to imali:Mahatma Gandi,Stiv Irvin i Čarls Darvin ali i naš Jovan-Joca Memedović.
Vreme je da shvatimo da smo deo prirode,da od nje zavisimo i od suživota sa svim njenim stanovnicima koji imaju jednaka prava na život,koji osećaju bol,patnju,ljubav,radost...baš kao i ljudi.
od autora bloga:Aleksandar Šaca Latovljević
Pratite nas i na našoj FB stranici:
https://www.facebook.com/Opstanak-zaštićenih-vrsta-220224764820117/
amlramzes | 07 Februar, 2012 21:09
Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu.
Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe koju je tamo kupio od lokalnih ribara pa ih je upitao koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.
"Ne treba nam dugo" - odgovoriše ribari.
"A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?"
Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove porodice.
"Pa šta radite sa tolikim slobodnim vremenom?"
"Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom decom a popodne siestu provodimo sa svojim ženama. Uveče izlazimo u selo, sastajemo se sa prijateljima, popijemo poneko piće i otpevamo par pesama. Naš život je do kraja ispunjen."
Gospodin turist im predloži: "Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu da vam pomognem: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod."
"I šta onda?"
"Uz veći brod ulovićete još više ribe, a onda tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jednu čitavu flotu. Umesto da prodajete ribu posredniku, možete pregovarati direktno sa velikim proizvođačima; možete i sami postati jedan od njih. Zatim se možete preseliti iz ovog sela u Meksiko Siti, Los Anđeles ili čak Nujork ! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!"
"Koliko bi nam vremena trebalo za to?"
"Dvadeset do dvadeset pet godina".
"I onda?"
"Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupovinom deonica i zaraditi milione!"
"Milione? Stvarno? A onda?"
"Onda možete otići u penziju, živeti u malom selu na obali, spavati do mile volje, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi sijeste sa ženama, a večeri s prijateljima uz piće i pesmu."
"Svaka čast, gospodine, ali to je ono što već imamo sada. Zašto bismo uzalud potrošili dvadeset pet godina?", upitaše Meksikanci.
Pouka: U životu uvek morate znati šta je istinska sreća, jer ona je verovatno već tu u vama!!!
Izvor:http://www.biserimudrosti.com/
2012-02-07
amlramzes | 07/02/2012, 22:00
Da upravo tako,i to je ono sto pokusavam da prenesem ljudima,ali za to bi trebao da imam poseban blog.
sada prvo moram da zavrsim ovu jako opsirnu temu tj."nemoguću misiju"i opisem 100 najugrozenijih vrsta na svetu!
pozdrav i za vas!
razmisljanka | 07/02/2012, 21:52
Sve je u nama, ali ne prepoznajemo, ili nazivamo pogrešnim imenom. Pozdrav!
merkur | 07/02/2012, 21:25
Bas tako. Lepa prica sa jednostavnom porukom. Pozdrav!
Dobro došli na moj blog. Ovo je mesto gde vladaju principi, gde moral, poštovanje i ljubav prema drugim ljudima, bićima i prirodi nije samo prazna fraza. Ovo je “lična karta” onoga što ljudi čine jedni drugima i svetu oko sebe.
Ovaj blog je nastao kao skroman pokušaj, potrebe da se promeni svest ljudi o našem odavno ugroženom okruženju i da se na jednom mestu opiše više tema, a akcenat se stavlja na zaštitu prirode, životinja i ljudi.
Potrebna nam je mudrost, požrtvovanost i zelja za učenjem, zato su inspiracija za buduće tekstove upravo ljudi koji su to imali: Mahatma Gandi, Stiv Irvin i Čarls Darvin. Vreme je da shvatimo da smo deo prirode, da zavisimo od nje i od suživota sa svim njenim stanovnicima koji imaju jednaka prava na život -koji osećaju bol, patnju, ljubav, radost...baš kao i ljudi.
od autora:Aleksandar Saša Latovljević
kontakt:
amlramzes@gmail.com
opstanak.zasticenih.vrsta@gmail.com
https://www.facebook.com/pages/Opstanak-zaštićenih-vrsta/220224764820117?fref=ts
« | Februar 2012 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 |
Re: Istinska sreća
nesudjena | 07/02/2012, 22:26
Poucna prica! Manje je uvek vise, kaze poslovica. Poz :)