OPSTANAK ZAŠTIĆENIH VRSTA

Ovaj blog je nastao kao potreba da se na jednom mestu opišu više tema,a akcenat se stavlja na zaštitu prirode,životinja i ljudi.

Pokušaćemo u mesecima koji predstoje da vam iz naše obimne arhive prikažemo što više članaka iz širokog spektra tema koje će obrađivati:

Važnost očuvanja jedinstvenih ekosistema,životinjskih i biljnih vrsta koje izumiru ili su ugrožene na neki drugi način,lepote nesvakidašnjih prirodnih mesta,opisati neke interesantne vste koje nisu ugrožene kao i druge životinje koje se u Srbiji nepravdeno istrebljuju na svakom koraku(a neverovatno važne za ravnotežu u prirodi) kao što su zmije i vukovi.

I na kraju teme koje se tiču nas ljudi: kako da promenimo svoje ponašanje prema prirodi,drugim živim bićima u flori i fauni ali i prema nama samima.

Važnost borbe protiv rasizma,nacionalizma,verske netrpeljivosti,psiho-fizičkog nasilja u porodici i drugih vidova zlostavljanja,mržnje,ratnih sukoba,omalovažavanja žena,osoba ometenih u razvoju i dr.

Potrebna nam je mudrost,požrtvovanost i zelja za učenjem,zato su inspiracija za buduće tekstove upravo ljudi koji su to imali:Mahatma Gandi,Stiv Irvin i Čarls Darvin ali i naš Jovan-Joca Memedović.

Vreme je da shvatimo da smo deo prirode,da od nje zavisimo i od suživota sa svim njenim stanovnicima koji imaju jednaka prava na život,koji osećaju bol,patnju,ljubav,radost...baš kao i ljudi.

od autora bloga:Aleksandar Šaca Latovljević

Pratite nas i na našoj FB stranici:
https://www.facebook.com/Opstanak-zaštićenih-vrsta-220224764820117/

ORAO KRSTAŠ (ugrožene i strogo zaštićene vrste Srbije)

amlramzes | 30 Oktobar, 2011 22:21

Orao krstaš (detalj)

Orao Krstaš, ili Imperijalni orao Aquila heliaca, je impozantna grabljivica koja je nekada naseljavala široke predele Evroazije a danas je njen broj veoma smanjen i pod pretnjom je istrebljenja.

Veoma sličan Surom ili Zlatnom orlu, Krstaš je nešto manji, dužine do 80 cm i rasponom krila do 200 cm. Španski imperijalni orao koji se može pronaći na Iberijskom poluostrvu nekada je bio smatran za istu vrstu dok se danas zna za značajne morfološke razlike između dveju ptica.

Glavno stanište mu je Jugoistočna i Centralna Evropa, Zapadna i Centralna Azija. Orao Krstaš naseljava uglavnom predele do 1000 metara nadmorske visine, ne preterano pošumljene. Ptica za gnezdo bira visoko usamljeno drvo sa kojeg ima pregled širokog terena. Nažalost ovo je jedna od činjenica koja ju je učinila veoma podložnom ljudskom ometanju staništa, pljačkanju ili uništavanju gnezda.
Ovaj orao naseljava stepe, retke šume i polupustinje, pa je tako jedan par krajem osamdesedih i početkom devedesetih bio primećen u rejonima Deliblatske peščare ali je nepažnjom nadležnih (jedna ptica je ubijena) kao i zbog promene habitata, Krstaš nestao iz Banata. Jedan par je viđen i u rejonu Fruške gore.

Nekada je ova ptica bila odabrana od Austro Ugarske monarhije za simbol ali joj to nije pomoglo da je zadesi sudbina gotovo potpunog nestanka sa terena Evrope, danas ga zarad intenzivnih programa zaštite ima nešto više u Slovačkoj i Mađarskoj, ukupno oko 120-130 parova,kao i u Bugarskoj i Makedoniji gde se gnezdi između 80 i 100 parova.
Imperijalni orao gradi velika gnezda od grana na vrhovima drveća a vrlo retko događa se da gnezdo napravi i na električnim stubovima. Tokom marta i aprila ženka izleže dva do tri jajeta; po paru prosečno preživljava 1.5 mladunaca, ali ovaj prosek veoma varira u zavisnosti od pristupa hrani.

Mladi ostaju sa roditeljima tokom celog leta a zatim se odvajaju. Polnu zrelost ptica dostiže sa 5-6 godina starosti.
Krstaš se uglavnom hrani malim sisarima, pticama, glodarima i gušterima, a ukoliko nema drugog izbora i lešinom.
Iz Vikipedije slobodne enciklopedije

TEKST 2  Opširnije informacije:

Na rep “otpada” od 24-27 cm. Krila su duga i široka; raspon varira između 190 i 210 cm. Težina tela je od 2.410 do 4.530 g. Polovi su sličnog izgleda. Ženke su krupnije od mužjaka do 10%. Operjani mladunci i mlade ptice (immaturus) se razlikuju od odraslih po boji perjane odeće. Kod odraslih primeraka perje gornjeg dela glave (teme i potiljak) i vrata je bledožute do rđastožute boje, sa karakterističnim belim “naramenicama” na plećima. Velika i mala vila su nešto svetlija i rep je sivosmeđ. Kljun je veliki i snažan, sivoplav sa crnim vrhom. Dužica (iris) je žuta do smeđa. Voskavica i prsti su žuti. Kanddže su sivocrne. Kod operjanih mladunaca perje po telu je uglavnom svetle žutosmeđe boje prošarano sa mnogobrojnim uzdužnim šarama. Velika i mala vila i rep su skoro crni (na nekim delovima nalaze se bele ili svetle trake i šare). Kod mladih ptica u periodu od druge do pete godine boja perjane odeće se menja tokom svakog mitarenja; ona sukcesivno poprima sve više tamnijih smeđih ili crno-smeđih šara po telu. Sa starošću od 6 godina ptica dobija potpunu crnosmeđu odeću tela odraslih jedinki. 

Orao krstaš je rasprostranjen sem centralnih i jugoistočnih delova Evrope, preko Balkana, i u delovima Turske, južne Rusije, južne Azije, do centralnog Sibira, jugozapadnog transbajkala i Mongolije; najdalje na jug prodire do Kipra, Izraela, severnog Irana, zapadnog Tjen-Šana, severnog Tibeta i severozapadne Indije. Zimi migrira do južnih oblasti Balkana (uglavnom Grčka), Male Azije, severoistočne Afrike, severne oblasti Irana, Indije, jugoistočne Kine i Indokine. Sada{nja rasprostranjenost u Evropi je drastično smanjena na manje oblasti  gneždjenja- Karpate i Karpatski basen, južne i istočne delove Balkana, jugoistočnu Ukrajinu i jugozapadnu Rusiju.

Veličina populacije orla krstaša je danas na celom arealu dramatično opala i vrsta je globalno ugrožena u svetu. Prema Tucker & Heath (1994) vrsta je globalno ugrožena i svrstana je u SPEC - kategoriju 1. Kriterijum je veliko opadanje populacije čija je brojnost ispod 2.500 parova u svetu. Na prostoru cele Evrope (do Urala) procenjuje se da živi između 320 i 570 parova. U užem delu Evrope postoji nekoliko manjih populacija : Slovačka- 25-35 parova; Mađarska - 35 parova; Rumunija - 6-8 parova; Srbija- 4-8 parova; Makedonija -15-25 parova i možda sporadično u Grčkoj, Kipru i Slavoniji. Pad populacija se odvija od početka XX veka, posebno posle II svetskog rata. U poslednje dve decenije pad populacije je prisutan na oko 3/4 evropske populacije. Jedino, manje povećanje i stabilizacija  populacija je zabeleženo u Mađarskoj i Slovačkoj nakon preduzimanja specijalnih mera zaštite.

Orao krstaš se kreće unutar mediteranske i stepske zone, veoma retko prodire u umerenu i severnu zonu.. Gnezdi na visokom i starom drveću u manjim ili proređenim šumama u brdima i nižim planinskim predelima, kao i dolinama i ravnicama na usamljenom drveću. Neka gnezda se nalaze na poljoprivrednom zemljištu i u blizini seoskih naselja. Za mesta gnežđenja bira ona koja su manje izložena ljudskim aktivnostima. Lovno područje ove vrste su prvenstveno otvoreni tereni- stepe, poljoprivredna zemljišta, razni pašnjaci od nizijskih dolina i ravnica do nižih planinskih predela, manji ili proređeni šumski kompleksi i ređe polupustinje i rubovi močvara.

Glavnu hranu orla krstaša čine živi ulovljeni srednje veličine sisari i ptice i ređe gmizavci. Takođe, uzima ostatke uginulih divljih i domaćih životinja. Od sisara najčešće su zastupljene tekunice, zečevi, hrčci, sitni glodari, slepo kuče i retko domaća mačka i lisica. Od ptica razni golubovi, gugutke, koke, vrane, domaća živina i dr. Od gmizavaca retko i lokalno jede guštere, kornjače i zmije. Izuzetno retko jede insekte.

Orao krstaš polaže jaja tokom prve polovine (1.-14.) aprila na Balkanu. Uglavnom gnezdi na visokom i starom drveću, na visini od 8 do 25m. Gnezdo gradi od grana, grančica, trave i dr. U izgradnji gnezda učestvuju oba pola, ženka u većem obimu. Veličina gnezda varira od 120 do 240 cm u prečniku, i 60-180 cm u debljini (visini). Jaja su ovalna; osnovna boja je bela sa retkim smeđim ili crvenkastim flekama i mrljama. Prosečne dimenzije su 73x57 mm; prosečno su teška 132g. U leglu se obično nalaze 2 do 3 jajeta, veoma retko 1 ili 4. Jaja polaže u vremenskom razmaku od 2 do 3 dana. Ima jedno leglo godišnje. Zamena legla (ponovljeno leglo) je moguća posle propadanja prvog. Inkubacija traje 43 dana; na jajima leže oba roditelja, ipak ženka uzima veće učešće. Mladunci se izležu tokom maja (po proračunima na Balkanu između 13. i 20. maja). Oba roditelja se staraju za mladunce. U toku prvih desetak dana ženka je uglavnom stalno u gnezdu, štiti mladunca i hrani ga. Mužjak lovi i donosi hranu. Kasnije, ženka postepeno sve više napušta gnezdo (ostavlja mladunca samog) i lovi zajedno sa mužjakom. 

Tokom više od pet nedelja ženka hrani mladunca “kljun na kljun”, a kasnije on počinje sam da raskida plen. Posle 65 do 77 dana od izleganja on poleće. Mladunci na Balkanu poleću tokom druge polovine jula i početkom avgusta. Mladunac je posle poletanja još uvek zavistan od roditelja, oni mu donose hranu i kasnije ga uče da lovi. Par godišnje može da podigne 1 do 3 mladunca. Ipak, mnoga legla propadaju usled raznih faktora (pljačke i uznemiravanja od strane čoveka, meteoroloških neprilika i dr.). Kainizam postoji, mada nije posebno izražen kao kod drugih vrsta orlova i bradana.

Orao krstaš je rezidentna i delimično migratorna vrsta. Ptice iz severnijih delova areala se zimi sele. Orlovi krstaši iz Evrope zimu provedu u Mediteranu (uglavnom u Grčkoj), Maloj Aziji i u severoistočnim delovima Afrike. Verovatno su ptice iz oblasti centralnog Balkana (Makedonije i južne Srbije) rezidentne. Ipak, na migraciju ove vrste utiče i jačina (oštrina) zime. Jesenja seoba se odvija u najvećem obimu od sredine septembra do početka novembra; prolećnja seoba je od početka februara do početka aprila. Mladunci i mlade ptice su više disperzne ili migratorne nego odrasli.

Ubijanje i proganjanje orla krstaša je jedna od najvećih opasnosti, za ovu ugroženu vrstu, u mnogim oblastima. Ova opasnost postoji još uvek u mnogim područjima Balkana, Turskoj, Libanu i Siriji. Degradacija staništa je jedna od najtežih i najsloženijih opasnosti na skoro celom arealu. Uništavanje šuma (čista seča, sanitarna seča,  drastično proređivanje, pošumljavanje neodgovarajućim vrstama), ekspanzija moderne poljoprivrede (uz hemizaciju i dr.), preoravanje pašnjaka, izgradnja naselja, objekata, puteva i dr. su velika opasnost, jer dovode do gubitka staništa. Pljačka gnezda orla krstaša od specijalizovanih kradljivaca je česta u nekim zemljama Balkana i Rusije. Akcije trovanja štetočina (vukova, lisica, glodara i insekat) u mnogim oblastima areala su još jedna opasnost za ovu vrstu. Razna uznemiravanja ptica na gnezdu dovode do propadanja legala i ona su česta u mnogim oblastima (radovi u šumarstvu i poljoprivredi, lov, turisti i dr.). Elektrokucija postoji u oblastima gde postoje visokonaponske električne linije. Redukcija hrane postoji usled izlovljavanja divljači i degradacije staništa.

(tekst: Bratislav Grubač)

Orao krstaš je jedna od najugroženijih vrsta ptica u Srbiji, čija se populacija od tri gnezdeća para nalazi na ivici opstanka. Sva tri para orla krstaša iz Srbije gnezde se na Fruškoj gori. Ove moćne ptice grabljivice svakodnevno posećuju kolonije tekunica na južnim padinama Fruške gore. Bez tog izvora hrane one gotovo sigurno ne bi uspele da izvedu svoje malobrojno potomstvo – svega jednog orlića godišnje.

 2011-10-30
http://amlramzes.blog.rs/blog/amlramzes/generalna

Komentari

:D

ivana | 08/02/2013, 12:09

PRELEPI SUU! :D

Re: ORAO KRSTAŠ (ugrožene i strogo zaštićene vrste Srbije)

Jovan | 24/01/2013, 19:23

Zahvaljujem se onome koji je napravio ovu stranicu jer mi je pomogao da saznam nesto vise o ovoj vrsti.

Re: ORAO KRSTAŠ (ugrožene i strogo zaštićene vrste Srbije)

Dusan | 30/10/2012, 15:07

veoma zanimljivo,nigde drugde nisam mogao da nadjem toliko mnogo ugrozenih vrsta srbije!

Re: ORAO KRSTAŠ (ugrožene i strogo zaštićene vrste Srbije)

lora1 | 31/10/2011, 14:39

Kako su lepiiiii!!!
Meni je zao sto ih sve manje,ali nadam se ,da ce nekome uspeti da ih odrzi na ovoj zemlji..Jednom sam(davno),posmtarala orla(sad ne znam koja je vrsta),ali od tog dana sam zavolela slobodu,prostarnstva i naucila da se treba otisnuti u let!

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb